Suočavanje sa dijagnozom neke teške, maligne bolesti nikad nije lako i jednostavno. Prvo pitanje koje se svakoj oboljeloj osobi javlja jeste „Kako da prihvatim stanje u kojem se nalazim, kako da nastavim sa svojim životom?“
Prihvatanje bolesti je proces koji ima svoje faze i koji omogućuje osobi da osjeti i integriše niz različitih i intenzivnih emocija i misli, a sve sa svrhom poboljšanja kvalitete života oboljele osobe. Svako od nas se sa tugom i gubitkom nosi na svoj način i niko od nas ne može preko noći prihvatiti stanje u kojem se našao. Obično prolazimo kroz pet faza prihvatanja bolesti: negiranje, ljutnja, pregovaranje, tuga i prihvatanje
Faze prihvatanja
1.Negiranje
Kada osoba biva suočena sa dijagnozom neke teže bolesti najčešća prva emocionalna reakcija je negiranje. Oboljeli ne želi prihvatiti dijagnozu, ne može prihvatiti da se to dešava baš njoj/njemu i traži i druga stručna mišljenja. Često se dešava i da osoba izbjegava porodicu i prijatelje, jer zna da će biti pitana o bolesti, a to je nešto o čemu ne želi razgovarati. Ono što može biti problematično jeste odbijanja korištenja terapije koja je potrebna. U ovim trenucima oboljeloj osobi je potrebna podrška porodice, prijatelja i stručnih osoba koje će joj biti izvor relevantnih informacija o bolesti i toku liječenja, ali koje će u isto vrijeme biti i empatične i pune razumijevanja.
U ovoj početnoj fazi negiranje je za osobu ljekovito i u funkciji je zaštite od emocija koje nadolaze. Negiranje pomaže da se početni šok ublaži i omogućuje oboljeloj osobi da nastavi sa uobičajenom dnevnim aktivnostima. Zbog toga ne bi trebalo požurivati osobu da izađe iz ove faze ako nije spremna.
2. Ljutnja
Vremenom prva faza negiranja bolesti prestaje, a na površinu izlazi bol zbog dijagnoze s kojom smo suočeni. Osoba biva preplavljena intenzivnim emocijama i mislima, pa umjesto tuge koja bi u ovoj fazi bila očekivana, počinje osjećati ljutnju i bijes. Ta ljutnja se obično izražava kroz pitanja: „Zašto ja?“, „Zašto meni?“, „Čime sam ovo zaslužila?“, „Da li je ovo kazna za nešto?“. Ljutnja je često usmjerena prema sebi, ali i prema članovima porodice, prijateljima, pa i medicinskom osoblju.
U ovoj fazi je važno oboljelu osobu poticati na aktivnosti koje joj mogu pomoći da stekne osjećaj kontrole nad svojom agresijom i bijesom. U savladavanju ljutnje korisne su i tehnike relaksacije.
3. Pregovaranje
Nakon faze ljutnje i bijesa, u fazi pregovaranja oboljela osoba pokušava odgoditi neke aspekte bolesti kroz neke promjene u svom ponašanju ili kroz razmišljanja o tome da je nešto u prošlosti urađeno drugačije da ovog u sadašnjosti ne bi bilo. Ovu fazu prate osjećaj krivnje i rečenice poput „Eh, da sam samo..“, „Trebala sam…“, „Nisam trebala…“, „Samo da nisam…“ i slično. Počinjemo vjerovati da samo mogli promjeniti krajnji ishod samo da smo nešto uradili drugačije.
4. Tuga/potištenost/depresivna osjećanja
U ovoj fazi oboljela osoba počinje osjećati gubitak zdravlja i nemogućnost promjene realnosti i činjenice da zaista boluje. Ovakvo saznanje može izazvati osjećaje tuge i potištenosti. Znam da je porodici teško gledati voljenu osobu kako tuguje, ali želim da zapamtite da je tugovanje u ovoj fazi nužno i ljekovito. Tugovanje je način na koji tijelo procesuira ono što se dešava i nemojte pokušavati ugasiti ovo osjećanje primoravanjem osobe da bude sretna/misli pozitivno i slično. Budite uz osobu, potaknite je da verbalizuje svoje misli i emocije, pratite njen tempo. Tuga je znak da je oboljela osoba na dobrom putu, da je napravila pomak prema prihvatanju bolesti.
5. Prihvatanje
Ovo je faza u kojoj oboljela osoba prihvata da je dijagnoza stvarna, da je bolest tu i da se prošlost ne može promijeniti. U ovoj fazi osoba aktivira svoje kapacitete u smjeru preuzimanja kontrole nad svojim stanjem, manje se zaokuplja izgubljenim, a svoju energiju usmjerava na aktivnosti koje joj mogu olakšati svakodnevni život. Osoba uči kako da uskladi zahtjeve bolesti i ostale životne obaveze i uloge koje ima.
Prolazak kroz ove faze prihvatanja bolesti će za svaku osobu biti poseban i drugačiji. Svaka oboljela osoba će različitim tempom prolaziti kroz svaku fazu. Neke osobe neće istim redoslijedom prolaziti nabrojane faze prihvatanja bolesti, a neke će se vremenom vraćati na faze koje su već prošle. Važno je da zapamtite da je sve to normalno i uobičajeno.
U svakoj od ovih faza prihvatanja bolesti (odnosno faza tugovanja) oboljeloj osobi je potrebna podrška porodice, prijatelja, drugih koji prolaze kroz isto ili slično, ali i podrška stručnih osoba.